Većina investitorskih pojmova o kojima govorimo i dan danas nastala je prije gotovo četiristo godina na prvoj burzi na svijetu, onoj u Amsterdamu. Dokaz toga je i prvi dioničarski udžbenik, nastao 1688. godine, nazvan «Confusions de Confusiones» (Doslovno Najveća zbunjenost ili Zbunjenost svih zbunjenosti) autora Josepha de la Vege.
Sam autor bio je burzovni mešetar tih burnih godina u Amsterdamu, i po njegovom pričanju pet puta je zaradio i izgubio velike svote novaca špekulirajući na burzi. De la Vega je bio španjolski Židov, koji je, kao i većina židovskih obitelji tog doba, svoju sigurnost pronašao u Amsterdamu. Postao je ugledni trgovac, diplomata, pjesnik i filozof, obnašajući visoke dužnosti u židovskoj financijskoj zajednici te na nizu fakulteta onoga doba.
«Confusion de Confusiones» priručnik je koji je i dan danas nužna literatura svakog investitora. Časopis Financial Times nazvao je ovu knjigu jednim od deset najvećih investicijskih priručnika svih vremena. Knjiga je pisana u formi dijaloga između filozofa, trgovca i dioničara te opisuje amsterdamsku burzu onog vremena. Već u uvodu knjige autor navodi kako je ovo djelo napisao iz tri razloga. Prvi je njegovo osobno zadovoljstvo, drugi je objašnjenje neupućenima u načine funkcioniranja burze a treći je upozorenje istima kako, inače plemenita aktivnost trgovanja dionicama, sa sobom nosi puno zamki u obliku pohlepnih špekulanata i prevaranata.
Burzovne makinacije išle su gotovo ukorak sa osnutkom burze i pojavom prvog dioničkog društva 1602. godine. Već 1610. godine donesen je prvi zakon kojim se zabranjuje tzv. «prodavanje vjetra» tj. dionica koje nisu u vlasništvu kupca ili dionica fiktivnih kompanija, te svako blaćenje kompanija čije dionice kotiraju na burzi sa svrhom smanjenja njihove vrijednosti. 1680. godine ponovno se vodila diskusija o fenomenu «prodavanja vjetra» (zakoni su očito pisani zato da bi ih se kršilo!). Amsterdamski burzovni mešetar Nicolas Muys van Holy čak je objavio i ljutiti pamflet u kojem se obrušio na sve one koji su splektarili sa državnim službenicima ali i predstavnicima tvrtki kako bi dobili «insajdersku» informaciju i na taj način stekli prednost nad ostalim poštenim dioničarima. Isto tako se obrušio na fantomske «dukaton» dionice, jeftine dionice dubioznih kompanija koje su se prodavale za nominalnu vrijednost od 1/10 stvarne dionice. Njegov pamflet donio je novi zakon, i to onaj koji je konačno počeo oporezivati trgovanje dionicama. Na amsterdamskoj burzi je tih godina vladala prilična kriza koju je proživio i sam de la Vega napisavši u svojoj knjizi: «Ova godina je bila godina zbunjenosti za mnoge jadne duše koje su jednoglasno izjavile kako sadašnja nesretna situacija predstavlja labirint svih labirinata, užas svih užasa i zbunjenost svih zbunjenosti. Morat ću završiti sa ovim razgovorom jer agonija prožima moj duh.»
U pregledu funkcioniranja amsterdamske burze, de la Vega jasno opisuje vrste dioničara. Tu su prinčevi i trgovci, pandan današnjim dugoročnim i srednjoročnim investitorima koji su zainteresirani za stabilne i dugotrajne zarade od dionica. Treća vrsta su kockari ili kratkoročni špekulanti, koji zarađuju na fluktuaciji cijene dionica (i sam de la Vega priznaje kako je neko vrijeme bio špekulant!). Zarada je puno veća ali je zato i višestruko rizičnija. Uz to opisuje i objašnjava tržište opcija i tzv. «futures» tržište, funkciju današnjih bikova i medvjeda te gestikulaciju kojom su se zaključivali poslovi (npr. klimanjem glavom ili bolnim pljeskanjem po ruci druge osobe).
Na kraju, evo i nekoliko de la Veginih savjeta dioničarima, koji itekako odzvanjaju i u 21. stoljeću:
1. Nikada ne savjetuj ljude o prodaji i kupnji dionica, jer je to put do pakla popločan dobrim namjerama.
2. Uživaj u svakom dobitku i ne žali za onim propuštenima, koji su kao jegulja, vrlo skliski i lako izmiču iz ruku.
3. Profit od dionica je vrlo varljiv. Ponekad nalikuje dijamantu a ponekad je hrpa šljunka.
4. Onaj tko se želi obogatiti u ovoj igri, mora imati novac ali i strpljenje.
{jumi [knjige/extraordinary_popular_illusions.js]}
