Iako Hrvatska muku muči sa velikom nezaposlenošću, osobito onom trajnije naravi nekih radnih skupina, već par godina prisutan i je drugi trend – masovne rotacije visokokvalificiranih radnika. Svatko tko se kreće u svijetu hrvatskog biznisa barem pet ili više godina, morao je već nekoliko puta osvježavati svoju listu kontakata. Najgore od svega je stupiti u novi kontakt sa poslovnim partnerima sa kojima niste razgovarali duže vrijeme. Obično na njihovim pozicijama sada radi neka druga osoba koja ili ne zna ili vam ne želi reći kuda je otišao vaš poslovni partner. Elektronska pošta obično se vraća kao “neuručena” jer su korisnici adrese nepoznati.
Stručnjaci za zapošljavanje u Hrvatskoj procjenjuju kako visokokvalificirani menadžeri mijenjaju svoje poslove svakih dvije do tri godine. Razlozi za mijenjanje zaposlenja kreću se od onih financijske prirode kao što su veća plaća do zasićenja poslom i lošom radnom atmosferom. Međutim, i zapadne zemlje suočavaju se sa istim trendovima.
U nedavnoj studiji američkog Udruženja menadžera u upravljanju ljudskim potencijalima (Society for Human Resource Management) i časopisa CareerJournal.com objavljeno je da novi gospodarski rast donosi i sve veći broj zaposlenika koji žele promijeniti svoje radno mjesto. Čak 53% zaposlenika je izjavilo da želi bolje plaćeno radno mjesto, 35% zaposlenika je bilo nezadovoljno mogućnostima napredovanja a 32% je izjavilo da su spremni za nove poslovne izazove. Gotovo 60% specijalista u upravljanju ljudskim potencijalima je izjavilo da očekuju veliku rotaciju zaposlenika.
Već deset godina ugledni časopis Fortune objavljuje listu 100 najboljih kompanija, prema ocjenama zaposlenika ali i menadžmenta. U suradnji sa Great Place to Work Institute (Institut Odlično radno mjesto) mjere se pokazatelji kao što su nivo povjerenja, ponosa, menadžerskog kredibiliteta, dobrih društvenih odnosa među zaposlenicima, ali i nivo plaća, te ostale nefinacijske beneficije kao što su broj dana godišnjeg odmora, balansiranje privatnog i poslovnog života, fleksibilno radno vrijeme, mogućnost neplaćenog ili studijskog dopusta i sl.
U 2007. godini najboljim mjestom za rad proglašena je tvrtka Google. Sa svojom jedinstvenom organizacijskom kulturom koja nalikuje sveučilišnim kampusima širom Amerike, Google je postao raj za gotovo 10.000 zaposlenika, uglavnom mlađeg i “high-tech”, informatički obrazovanog naraštaja. Ova informatička kompanija svim svojim zaposlenicima nudi, uz naravno dobre plaće, i neke druge beneficije kao što su besplatni obroci u 11 de-luxe restorana, besplatnog doktora u sklopu tvrtke, subvencionirane usluge zubara, pregršt rekreativnih sadržaja od biljara, stolnog nogometa do bazena. Tu su još i usluge besplatnog prijevoza, besplatne praonice automobila, besplatni frizer i sl. Ako ste zaposlenik i preporučite Google kao potencijalnog poslodavca svom prijatelju Google će vas nagraditi sa 2000 dolara.
Iako je teško nadmašiti Google u povlasticama koje pruža svojim mladim i otkačenim informatičkim “wunderkindima, ostale kompanije na listi 100 najboljih poslodavaca čak se to i ne trude činiti.
One “više klasične” kompanije, koje se bave proizvodnjom ali i konzultantskim uslugama, shvatile su da je prošlo doba kada je sigurna plaća i sigurno radno mjesto predstavljalo ključ zadržavanja dobrih zaposlenika. Radno mjesto 21. stoljeća zahtijeva prilagodbu novim životnim standardima koji traže veću fleksibilnost radnog vremena i balansiranje privatnog i poslovnog života (Da, utakmica mojeg sina je itekako važna za mene!).
Primjer takve kompanije koja se već godinama penje na listi najboljih poslodavaca je i investicijska banka Boston Consulting Group (BCG). Investicijsko bankarstvo je dugi niz godina bila branša namijenjena dobro plaćenoj muškoj populaciji, koji su bili spremni raditi i preko 60 sati tjedno. Međutim, unazad desetak godina BCG je shvatio da mora stubokom promijeniti svoju korporativnu kulturu kako bi zadržao ali i pridobio najbolje na tržištu. Započeli su sa politikom regrutiranja ženskih kadrova kako bi diverzificirali radnu snagu. Svi zaposlenici koji rade više od 60 sati tjedno upućuju se profesionalnom mentoru kako bi smanjili radno vrijeme.
Izbalansirali su rad i privatni život, potičući svoje zaposlenike na uzimanje plaćenog studijskog ili drugog dopusta u kojem se zaposlenici na određeno vrijeme mogu baviti stvarima izvan svoje struke. I autorica ovih redaka se u razgovoru sa vodećim menadžerima BCG-a uvjerila kako je to zaista istina. Neki od zaposlenika uzeli su dopust od čak jedne godine kako bi se posvetili volontiranju u raznim humanitarnim udrugama. Za to vrijeme BCG im je isplaćivao do 80% plaće.
BCG je isto tako pružio svojim zaposlenicima mogućnost da malo “uspore tempo” i posvete se svojim obiteljima. Jedna konzultantica je nakon rođenja djeteta i iskorištenog porodiljnog dopusta, dobila i daljnju mogućnost veće brige za dijete kroz fleksibilno i skraćeno radno vrijeme, poslove koji nisu zahtijevali intenzivni rad sa klijentima uz 60%-ni iznos plaće. Iako je u BCG-u bila zaposlena samo dvije godine, bila je ugodno iznenađena ovim postupkom tvrtke prema njoj.
Dugoročna briga za karijeru zaposlenika u mnogim je kompanijama postala sastavni dio upravljanja ljudskim potencijalima. Na taj način kompanije pokazuju kako zaposlenici nisu samo “tu da rade” nego su zaista vitalni resurs bitan za ostvarivanje dobrih financijskih rezultata. Mnoge hrvatske kompanije vrlo rado će u svoje godišnje izvještaje staviti rečenicu kako su zaposlenici njihov najbitniji resurs, međutim njihovi postupci govorit će upravo suprotno. Iako i u zaposleničkom žitu postoji i kukolj, ovakvo dugoročno planiranje karijere svakog zaposlenika postat će i nužna potreba hrvatskih tvrtki ukoliko žele zadržati kvalitetne kadrove.
