Iako se Kina percipira kao zemlja niskih nadnica i još nižih radničkih prava, čini se da lako otpuštanje radnika u vrijeme krize ne dozvoljavaju zakonodavci.
Ovih dana smo svjedoci kako zbog pada kupovne moći Zapada drastično opada izvoz kineskih proizvoda. Napisi navode kako će gotovo milijun Kineza izgubiti posao, no čini se kako će se poslodavci itekako namučiti sa davanjem otkaza. Naime, prema pisanju portala Workforce, još početkom 2008. godine u Kini je na snagu stupio novi Zakon o radu. Zakonodavci su se na njega odlučili ponukani velikim nezadovoljstvom kineskih radnika. Ovim zakonom se jačaju prava radnika, uključujući i uvođenje standarda o plaćama i doprinosima iz plaća te se regulira davanje otkaza. Pravni eksperti zaključuju kako su upravo u području otkaza kineski zakonodavci izglasali vrlo restriktivne mjere koje će poslodavcima zadati puno glavobolja.
Novim se mjerama zabranjuje davanje otkaza bez valjanog pravnog razloga. Pošto kineski radnici rade na ugovor, zabranjuje se jednostrano raskidanje istih. Prije davanja otkaza poslodavci moraju napraviti plan koji će predočiti radničkom vijeću uglavnom sastavljenom od članova sindikata zaposlenih u tvrtki. Za tvrtke čiji radnici nisu članovi sindikata, svaki spomen otkaza može dovesti do promptnog sindikaliziranja.
Stručnjaci preporučuju poslodavcima konzultiranje sa lokalnim zavodima za zapošljavanje, koji im mogu pomoći u izradi strateških planova zbrinjavanja viška radnika. Čini se da će se jedino izradom takvih planova, u kojima će se morati obrazložiti razlozi promjene tržišnih prilika, moći zakonski masovno otpuštati. Za masovna otpuštanja neće se udovoljiti razlozi kao što su na primjer rezanje troškova ili neizvršenje zadataka iz opisa posla. Portal navodi kako u slučaju da poslodavac navede rezanje troškova kao razlog masovnih otkaza, radnici imaju pravo tražiti provjeru načina obračuna svih troškova na nivou kompanije. Isto tako, poslodavci prije davanja otkaza moraju učiniti sve kako bi preraspodjelili višak radnika unutar kompanije. Ako to ne uspiju, moraju zaposlenicima osigurati otkazni rok od 30 dana. Uz to, mnoge multinacionalne kompanije, pod pritiskom sindikata, dužne su radnicima isplatiti i otpremnine.
Kineski radnici su u ovoj godini dana naučili Zakon o radu na pamet, a odvjetničke kuće navode kako je porastao i broj zaposleničkih tužbi. No, mnogoljudna i velika Kina je vrlo raznovrsna zemlja te se navodi i to kako su lokalne vlasti jedne pokrajine bile spremne tolerirati nekim poslodavcima kršenje radničkih prava, u zamjenu za zadržavanje radnika na poslu.
Inače, svi sindikati širom Kine imaju jednu krovnu udrugu, Sve-kinesku federaciju sindikata (en. All-China Federation of Trade Unions), no kineski radnici po zakonu ne smiju štrajkati, ali zato im je dozvoljen, kod nas dobro poznat, «bijeli štrajk».
Još nedavno je Kina bila «obećana zemlja» mnogih zapadnih kompanija, koji su u nju hrlili sa obećanjem jeftinog rada i minimalnih prepreka u vidu radnog zakonodavstva. Sve donedavno o Kini se pisalo samo kroz regrutaciju i zapošljavanje radne snage, a pred njenim dvoznamenkastim stopama rasta zapadnim makroekonomistima su rasle zazubice. No, usprkos otpuštanjima, kinesko gospodarstvo će i dalje rasti, najvjerojatnije po stopi od 8% godišnje. A zakoni su tu da se krše, pogotovo u manjim kompanijama na udaljenim geografskim širinama ove mnogoljudne zemlje.
