(izvor: www.lider.hr)
Menadžere nižih razina koji pokušaju upozoriti na teškoće u primjeni skupih alata i njihovu neprilagodljivost u pravilu se proglašava nesposobnima pa mnogi šute da ne izgube položaje.
Menadžerska literatura zagovara iskrenost u korporativnoj komunikaciji na svim razinama zaposlenici moraju imati slobodu da kažu što ih muči, niže rangirani menadžeri moraju govoriti teške operativne istine visokom menadžmentu, a visoki menadžment, pak, mora imati slobodu kritike državnih tijela koja kreiraju ekonomsku politiku. U praksi međutim, to izgleda sasvim drukčije, ne samo da takva idealna komunikacija ne postoji, nego se upravo otuda ‘regrutiraju’ suvremeni korporativni tabui, odnosno teme o kojima nije uputno govoriti.
A u temeljnoj je definiciji tabua da njegovo kršenje izaziva određene društvene posljedice za osobu koja se usudila to učiniti u ovom slučaju to je obično gubitak posla, smanjenje plaće ili smjena s položaja.Suvremeni tabui obično su politički osjetljiva sadržaja, društveno neprikladni ili su jednostavno vrući krumpir za menadžere i zaposlenike. Što god da ih prouzrokuje, temeljno im je obilježje da se o njima ne govori ili se govori u kuloarima ili u četiri oka s najpovjerljivijim kolegama. No, zatvaranje takvih osjetljivih tema u ladice može dovesti do potencijalno velikih problema i pogrešaka u ostvarenju strateških ciljeva.
U četiri oka
Tabu teme u današnjim, kako hrvatskim, tako i europskim tvrtkama, u rasponu su od onih koje kreiraju interne suodnose u tvrtki do makroekonomskih. Neki su vrući interni krumpiri, primjerice, prekovremeni rad i ostajanje na poslu do kasnih poslijepodnevnih sati, zbog čega pati privatni život. O tome nije poželjno govoriti javno i šefovima, prolazi tek tiho jadanje kolegi supatniku. Teme o kojima također nije uputno preglasno govoriti su i nepotizam ili napredovanje ‘preko veze’, mobbing, spolne razlike u plaćama i mogućnosti napredovanja, sve niža dobna granica pri zapošljavanju i slično.
Interne tabu teme često su vezane uz procese primjene nekih važnih i skupih menadžerskih alata (IT sustavi, sustavi strateškog i operativnog planiranja, sustavi motivacije i nagrađivanja), koji se vrlo često uvode zato što su popularni i dokazano funkcionalni u drugim tvrtkama. Njihovo je uvođenje obično ishitreno – prije toga se ne sagledaju u cijelosti dobre i loše strane pojedinih menadžerskih alata, utjecaj različitih korporativnih kultura na uspješnost primjene, utjecaj razlike među nacionalnim kulturama na njezin rezultat, ali i iskustvo pojedinih tvrtki koje uvode te alate u pojedine industrijske grane. Menadžere nižih razina koji pokušaju upozoriti na teškoće u primjeni skupih alata i njihovu neprilagodljivost u pravilu se proglašava nesposobnima pa mnogi šute da ne izgube položaje.
Vruće europske teme
Victor Halberstadt, profesor ekonomije sa Sveučilišta Leiden u Nizozemskoj, proučavao je tabu teme vodećih europskih tvrtki vezanih uz državnu politiku i utjecaj na korporativne strateške smjernice. Pokazalo se da su neke vruće teme koje nije poželjno načinjati je li moguće učinkovito upravljati toliko velikom Europom, hoće li se privatni sektor Europske unije nastaviti deindustrijalizirati, koliko je obrazovanje na ekonomskim školama ili fakultetima u skladu s ekonomskom praksom i koliko će se još dugo održati državni programi s izrazito naglašenom socijalnom notom te kad će se zaustaviti sve veći trend prebacivanja tehnoloških poslova u zemlje Dalekog istoka i Kine.
Najjača hrvatska makroekonomnska tabu tema je, naravno, ulazak Hrvatske u EU. Menadžeri se, doduše više u kuloarima, pitaju ulazi li Hrvatska u Europu ili Europa u Hrvatsku, što će se dogoditi kada ‘barijere padnu’ i na hrvatsko tržište slobodno uđu europski proizvodi u mnogo većoj mjeri negoli danas, kao i koliko će stvarno stajati ulazak u članstvo EU. Stavljanje pod tepih okrutne ekonomske stvarnosti činjenična je stvar ne samo kod nas nego i diljem Europe. Obično se takva istina iznose kao predizborni argument opozicijskih stranaka. Smjenom vlasti makroekonomski vrući krumpiri opet završavaju u nekoj ladici. Na razini tvrtki nerješavanje takvih tabu tema obično dovodi do silnih reorganizacija zato što je istina previše bolna i ugrožava previše karijera. Za rješavanje takvih tabu tema potrebni su odlučni vođe koji će o njima progovoriti a da ne stvore neprijateljsko ozračje. Javno razotkrivanje tabua trebala bi pratiti i edukacija o tome što se može, a što ne može riješiti.
Seks i smrt u reklamne svrhe
Seks, bolest i smrt smatraju se privatnim i vrlo osobnim temama, ali one neizbježno dotiču i poslovni svijet. Aluzije na seks, više ili manje otvorene, u reklamne se svrhe upotrebljavaju gotovo oduvijek, dok se sa smrću koketira tek povremeno – to su u pravilu šokantne reklame poput provokativnih Be-nettonovih reklama s krvavom odorom hrvatskog vojnika ili prikaza osobe koja umire od side u zagrljaju članova svoje obitelji. Seks i smrt provokativno su sredstvo komunikacije s kupcima kojim se želi šokirati, prestrašiti ili izazvati bilo kakvu emociju osim ravnodušnosti.
Rezultati istraživanja utjecaja takvih reklamnih poruka na stvarnu kupnju i reputaciju branda su kontradiktorni, obično naglašavaju veću štetu nego korist koju takva reklama ima za ugled branda. Očekivano se pokazalo i da će kupci prije prihvatiti reklamne poruke seksualnog sadržaja nego one koje se koriste porukama smrti, ubijanja i nasilja. Razlike su i među kulturama, pa tako u Americi seksualni kontekst reklama prevladava u pmnogo manjoj mjeri nego u Europi. Neke su reklame, koje su Americi smatrali običnom pornografijom, u Europi male pozitivan odjek. Pokazalo se i da žene imaju negativan stav prema seksualnim tabuima i nasilju nego muškarci. Mlađi naraštaji, izloženiji seksu i nasilju, lakše prihvaćaju takve reklamne poruke od starijih.
Sramota je biti bolestan
Seks i smrt su teme na koje se u tvrtkama, osim u marketingu, ne polaže veća pozornost. Smatra ih se privatnima i predmet su većinom kuloarskih priča među zaposlenicima. Jedan od rijetkih zabilježenih primjera u kojima se tvrtka namjerno suočila sa tabuom smrti i seksa jest primjer dizajnerske tvrtke IDEO, koja je osmislila projekt u kojem su različiti timovi trebali demistificirati različite tabue. Demistifikacija seksualnih tabua sastojala se u obilasku različitih mjesta s erotskim sadržajem – seks shopova, pornografskih kina, homoseksualnih barova – i zatim prepričavanju iskustava i doživljaja. Na kraju projekta timovi su razvili i nekoliko proizvoda koji, doduše, nisu zaživjeli na tržištu, a uključivali su, primjerice, proizvode koji pripremaju osobe za prvo seksualno iskustvo i osobnog seksualnog trenera.
Bolest je još jedan od tabua o kojima se u tvrtkama ne govori. Međutim, menadžerska literatura posvetila je veliku pozornost osobito utjecajima nezdrava života poslovnih ljudi na njihovo zdravlje. U Hrvatskoj, na primjer, kao i u ostalim zemljama Istočne Europe, sve je više mlađih menadžera koji imaju problema sa srcem i srčanokrvožilnim sustavom. Sve su češći moždani i srčani udari u stanovništvu mlađem od 45 godina. Isto tako, povećala se uporaba stimulansa, među kojima i ilegalnih, kao što je npr. kokain. Ubrzani tempo života, radni tjedan dulji od 40 sati, premalo sna uzrokom su mnogih tipično radnih bolesti. I usprkos antistresnim programima koje mnoge tvrtke uvode za svoje zaposlenike trendovi stresnog života ne jenjavaju.
Europljani čuvaju privatnost
Tabu je duboko ukorijenjen u kulturu neke zemlje ili civilizacijskoga kruga. Čak i u zapadnim zemljama postoje razlike, primjerice između Europe i SAD-a, u onome što se smatra zabranjenim i privatnim. Vodeći europski poslovni ljudi vrlo šturo izvješćuju javnost o svojem privatnom životu. Za razliku od svojih američkih kolega, koji će javnosti izložiti i detalje svojega privatnog života, europski će poslovni lideri vrlo rijetko staviti svoje detaljne životopise na korporativnu stranicu ili medijima davati izjave o privatnom životu.
U šali se kaže da ćete Europljanke prije vidjeti gole na plaži, ili bar bez gornjeg dijela, nego što ćete doznati koliko zarađuju. Pitanja vezana uz stjecanje novca privatna su stvar za većinu Europljana. Razlog tome je, objašnjavaju znanstvenici, što je kod Europljana privatni život povezan s osobnom čašću i pravom na vlastiti identitet i imidž, dok je kod Amerikanaca primat na slobodi, osobito zaštiti pojedinca od države.
O tome nije uputno govoriti:
- o ostajanju na poslu do večernjih sati
- o nepotizmu ili napredovanju ‘preko veze’
- o mobbingu
- o spolnim razlikama u plaćama i mogućnostima napredovanja
- o visini plaće
- o nedostacima uvođenja nekih važnih i skupih menadžerskih alata (IT sustavi, sustavi strateškog i operativnog planiranja, sustavi motivacije i nagrađivanja)
- o ekonomskim posljedicama ulaska u EU
- o vlastitim dugovima i dugovima tvrtke
- o seksualnim sklonostima i naklonostima
- o bolesti i smrti
