(objavljeno na www.posao.hr)
Ovih smo dana svjedoci pada neo-liberalnog laissez fairea i sve većeg broja državnih intervencijskih mjera za spas ekonomija širom svijeta. Države sve češće nacionaliziraju banke, upumpavajući dodatni novac poreznih obveznika u njih kako bi spasili stanovnike od još veće krize. I ono što se većina ekonomista ali i političara pita je kako će se kazniti one na vrhu, odgovorne za nesmotrena ulaganja?
Već se godinama govori kako su plaće, bonusi ali i takozvani zlatni padobrani vodećih menadžera u zapadnim zemljama prenapuhani. Tako je ove godine nizozemsko zakonodavstvo krenulo za tim da ograniči plaće i dodatke njezinih izvršnih menadžera. Europska unija traži pan-europske mjere kojima bi se stalo na kraj, osobito onim izvršnim direktorima koji unatoč lošim poslovnim rezultatima, kresanjima radne snage, napuštaju vodeće tvrtke sa unosnim zlatnim padobranima.
Čini se da je ova kriza jedan od ključnih momenata koji je vladama zemalja širom svijeta dao mogućnost sankcioniranja nesposobnih i pohlepnih menadžera. Prema pisanju časopisa Forbes, američki bankari zahvaćeni planom sanacije od 700 milijardi američkih dolara neće dobiti zlatne padobrane. Američka javnost je ogorčena, jer su se padobrani nekih od izvršnih direktora na Wall Streetu kretali i do 40 milijuna dolara.
Njemačka kancelarka Angela Merkel isto je najavila i u Njemačkoj. Govori se kako će njemački bankari biti kažnjeni kaznama u iznosu od upravo zlatnih padobrana koje su trebali primiti. U Parizu je nastala prava pobuna protiv zlatnih padobrana koje dobivaju izvršni direktori posrnulih poduzeća. Iako je francuskih predsjednik Sarkozy već prije par mjeseci najavljivao kako želi stati na kraj pretjerano visokim plaćama izvršnih direktora francuskih tvrtki, sada je situacija dovedena do usijanja. Sindikati su se javno usprotivili zlatnim padobranima izvršnih direktora posrnulog telekomunikacijskog diva Alcatel-Lucent. Patricia Russo i Serge Tchuruk napustili su tvrtku bogatiji za 6 milijuna eura (Russo) i 5.6 milijuna eura (Tchuruk).
Ostavivši tvrtku u nezavidnoj poziciji, oni su sigurno sletjeli sa gotovo 12 milijuna eura, što je nagnalo sindikate da im javno kažu da ih može biti sram te da se dobro pogledaju u ogledalo.
No, francuski bankari ipak nisu bili tako sretne ruke. Izvršni direktor nedavno spašene banke Dexia na svom je odlasku popustio pod pritiskom javnosti i odrekao se zlatnog padobrana. Možete i zamisliti koliki je bio pritisak, kada se zna da su Dexiu spašavale vlade Francuske, Belgije i Luksemburga sa gotovo 9,2 milijarde dolara.
Francuska ministrica financija javno je obznanila kako se vlada protivi plaćanju zlatnih padobrana za direktore koji ostavljaju tvrtke u lošim vremenima a potpora javnosti Sarkozyjevom planu kresanja plaća izvršnih direktora narasla je na gotovo 90%.
Pitanje koje se nameće je da li je bila potrebna kriza ovakvih razmjera da se krene u akciju protiv onih «nezasitno pohlepnih» iz korporativnih redova.
