Filozofiju Kyosei osmislio je Ryuzaburo Kaku. Kyosei znači raditi zajedno za dobro svih i postala je temeljnom idejom vodiljom kako korporativnih principa Canona, tako i onih Caux Round Table-a
(više o principima Caux Round Table-a pročitajte ovdje). Kyosei je nastao po uzoru na stari trgovački zakonik iz 17. stoljeća zvan Shuchu Kiyaku, kojega je sastavio trgovac Suminokura i vodeći konfucijanski učitelj Fujiwara. U 16 i 17. stoljeću Japan je bio jedna od vodećih trgovačkih sila koja je trgovala sa zemljama širom svijeta. Zakonik je propisivao načine pravednog trgovanja i poštovanja prema ljudima iz drugih kultura. Jedan od ulomaka iz tog zakonika govori slijedeće:
«Kada obje strane u trgovini profitiraju, prednosti su velike, međutim, ako je trgovina izuzetno profitabilna a profit se nepravedno dijeli, prednosti će biti male. Profit je tako nerazdvojni dio moralnosti. Istina je da će u istoj situaciji gramzljivi trgovac tražiti pet, dok će trgovac sa integritetom tražiti samo tri…»
Ryuzaburo Kaku
Lideri globalnih kompanija imaju veliku odgovornost odgovoriti na takve probleme, ako njihove kompanije i u budućnosti žele poslovati širom svijeta. Implementacija Kyosei filozofije zahtijeva i njihovu individualnu evoluciju, u kojoj oni shvaćaju da svi mi plovimo u istom čamcu i samo veslajući u istom smjeru možemo ploviti naprijed.
Bit Kyosei-a je vrlo jednostavna – prije svega moraš izbalansirati sebe da bi kao takav mogao širiti balans i među drugima. Preneseno na korporativni jezik, tvrtka mora prije svega postići internu stabilnost – financijsku, ali i ljudsku, tj. uspostaviti stabilne suodnose između menadžera i zaposlenika. Tek nakon uspostave interne stabilnosti, kompanije trebaju prijeći na uspostavu različitih nivoa eksterne stabilnosti.
Korporativni Kyosei proteže se na 5 nivoa i podsjeća na piramidu, koja da bi uopće mogla funkcionirati, mora imati solidne poslovne temelje. Na prvom nivou nalaze se kompanije koje razmišljaju kratkoročno, orijentirane su samo na profit i marketinški plasman proizvoda. Njihov doprinos društvu je samo proizvodnja proizvoda i zapošljavanje lokalne radne snage. Međutim, njihova orijentiranost samo na profit dovodi do eksploatacije radne snage. Menadžeri takvih kompanija spremni su otpustiti radnike ali nisu spremni smanjiti svoje ogromne naknade i plaće.
Na drugom nivou nalaze se kompanije u kojima menadžeri i zaposlenici aktivno surađuju, znajući da su u istom čamcu i da moraju veslati u istom pravcu ako žele da tvrtka uspije. Međutim, na ovom nivou tvrtke su toliko zaokupirane svojim unutarnjim problemima da zanemaruju okolinu.
Na trećem nivou, tvrtke aktivno surađuju sa eksternim grupama, kao što su kupci, dobavljači i konkurencija. Razvija se lojalnost kupca, sa dobavljačima se razvija dugoročni odnos, nudi im se tehnička ekspertiza kako bi proizvodili visoko-kvalitetnu robu. Sa konkurencijom se ulazi u razne oblike partnerstva, kako bi obje strane proizvele inovativnije proizvode i povećali svoje profite. Tvrtke na ovom nivou shvaćaju da suradnjom postižu više nego darvinističkom konkurentnošću koja uništava protivnike.
Na četvrtom nivou, tvtke prelaze sa riješavanja problema na lokalnom nivou, na probleme globalnog nivoa. Npr. tvrtka može smanjiti trgovinske sukobe uspostavljajući proizvodnju u onoj zemlji sa kojom matična zemlja ima najveći trgovinski suficit. Isto tako, može osnovati istraživačke odjele u siromašnijim zemljama, zapošljavajući tako lokalne znanstvenike i spriječavajući odljev mozgova.
Na petom nivou, nakon uspostavljene globalne mreže kyosei partnera, tvrtka koristi svoju moć i utjecaj da bi primorala vlade država na riješavanje globalnih i lokalnih problema. Takvi su problemi npr. dječjeg rada, zagađivanja i sl. Na ovom stupnju tvrtke su tako moćne da od svojih vlada ne traže protekciju putem carina i subvencija, nego djeluju na fair-play konkuretnost na globalnom nivou. Ovake kompanije su još uvijek rijetkost.
