“Teambuilding” iz pakla

Što sve poslodavci neće napraviti kako bi motivirali, inspirirali i povezali zaposlenike! Zajednički ručkovi, besplatne karte za koncerte, plaćeni wellness, i neizbježni teambuilding svakako su dio repertoara. Većina nas je prošla neki oblik teambuildinga, bilo aktivnijeg kao npr. veranje po liticama Velebita ili pasivnijeg, kao npr. timske igre u nekom finom hotelu, daleko od vreve svakodnevnog posla.

Iskustva zaposlenika su različita, i sežu u rasponu od onih za koje je teambuilding bio noćna mora koju su morali preživjeti, do onih koji osjećaju kako su ih ovakve aktivnosti zbližile sa kolegama i otvorile nove putove suradnje. No, što ako poslodavci, u svojoj namjeri da motiviraju zaposlenike, prijeđu granice ne samo dobrog ukusa nego i granice ugrožavanja života i zdravlja istih.

Zvuči vam kao jedna od onih super ljetnih aktivnosti na moru, tipa skijanje na vodi. legendarna vožnja na banani ili surfanje? Na žalost, ova aktivnost uključuje vodu (eng. water) i dasku (eng. board) ali nije nimalo ugodna. Metoda je to kojom se koristi CIA u ispitivanju zatvorenika u poznatom zatvoru Guantanamo. Osoba se polegne na dasku, zavežu joj se ruke i noge a kante vode polijevaju joj se na usta i nos.

Upravo takvu metodu motivacije svojeg prodajnog tima koristio je i prodajni menadžer tvrtke Prosper Inc., Joshua Christopherson. Tvrtka se bavi prodajom seminara i treninga, a tog kobnog tjedna prodaja je bila u padu. Christopherson se sjetio teksta o grčkom filozofu Sokratu koji je svojem učeniku držao glavu ispod vode kako bi se on borio za spoznaju istom žestinom kojom se bori i za zrak. Smatrao je da je to jedna od metoda koju mora iskoristiti kako bi motivirao svoj tim za bolje rezultate.

Okupio je prodajni tim ispred ureda i zatražio dobrovoljca. Javio se Chad Hudgens, jadničak koji niti u snu nije mogao zamisliti što ga očekuje. Polegli su ga na visoravan ispred ureda, sa glavom prema dolje. Članovi tima su ga držali a Christopherson mu je polijeva kantu vode na usta i nos, i dok se Hudgens davio, Christopherson je povikao: «Sada ste vidjeli kako se Chad bori da dođe do zraka. Želim da se vratite u ured i isto tako borite za bolje prodajne rezultate.»

Jadnom Hudgensu nitko od članova tima nije pristupio u pomoć. Štoviše, cijelo vrijeme su ga pritisnutog držali na pod dok se on davio u vlastitoj slini i litrama vode koje su mu se slijevale u grlo. Požalio se kolegama iz drugog odjela da su ga pokušali ubiti, a oni su mu objasnili da je upravo prošao legendarni «waterboarding»

No, izgleda da takvi oblici «motivacije» nisu ni prije bili strani Christophersonu. Ako članovi tima u jednom danu nisu prodali niti jedan proizvod, slijedeći dan su radili stojećke jer im je Christopherson uzeo stolice. Prijetio je da će nacrtati brkove sa permanentnim flomasterom svima onima koji ne uspijevaju postići prodajne rezultate, a u ladici stola je imao komad daske koji je zvao «motivacijskih 2 sa 4».

No, takva osoba može opstati samo u takvoj korporativnoj kulturi, koja ga je dva tjedna nakon incidenta vratila na posao. Po Hudgensu, koji je cijeli slučaj prijavio sudu, sasuli su drvlje i kamenje, nazivajući ga «dobrim ali osjetljivim dečkom». Direktor tvrtke je časopisu Washington post izjavio: «Da, ležao je na brežuljku. Cijela vježba je trajala manje od 20 sekundi. Malo vode je poliveno na njega a onda je Christopherson pitao da li je sa njim sve u redu. Ne mogu reći da su ga držali, ali ako i jesu, sigurno bi ga pustili da je podigao ruku u vis.» Iz ovog primjera je više nego očito vidljiv efekt groupthinka, ne samo na nivou individualnog prodajnog odjela, nego i cijele tvrtke. Zaposlenici su ili toliko zastrašeni ili toliko indoktrinirani da su, baš kao u stilu legendarnog filma «Gospodar muha», spremni izvršavati sve što im šef kaže.

Ništa nije bolje kako bi vas se motiviralo za bolju fokusiranosti i timski rad kao hod po vatri. Iskustvo je to koje se već stoljećima koristi u ritualne svrhe. Prema navodima na stranici Happinessquest.com, hod po vatri je idealan ako ste preplašena ili povučena osoba. To je način da jednom za svagda kažete «NE» vašim strahovima i, vjerujući u snagu vašeg uma, zakoračite na nekoliko metara dug dokaz vaše mentalne snage i za to platite i do 15.000 dolara.

Naravno, ako ne vjerujete u uspjeh, onda ćete završiti kao petnaestak zaposlenika odjela marketinga iz Burger Kinga http://www.squarewheels.com/articles/firewalk.html kojima je 2001. godine hod po vatri bio sastavni dio teambuildinga. Svi oni prebačeni su hitno u bolnicu sa opeklinama prvog i drugog stupnja. Cork Kallen, voditelj ovog teambuildinga, rekao je kako neki ljudi naprosto imaju preosjetljiva stopala. No taj incident je uništio reputaciju njegove tvrtke koja danas preživljava prodajući namještaj.

Međutim, ako je suditi po napisima, čini se kako je hod po vatri bio izuzetno popularan izbor teambuilding aktivnosti među američkim kompanijama, osobito početkom 21. stoljeća. Devet članova Nacionalne garde je 1999. godine završilo u bolnici sa opeklinama od motivacijskog hoda po vatri. Organizatori su krivnju svalili na «loša drva koja su se zagrijala više nego što je bilo predviđeno!»

3. Spašavanje iz tonućeg broda

Čini se da je prošlo doba kada su se uvodni dani MBA programa sastojali od veselica na kojima se dobro jelo i pilo i u kolegijalnom zanosu lokalnih narodnih plesova, završavalo na boljem upoznavanju u intimnosti studentske sobe.

U vremenu užurbanog biznisa, koji podsjeća na darwinovsku igru opstanka najjačih, polaznici MBA programa se upoznaju u igrama u kojima se timski moraju spasiti iz tonućeg broda! Poslovna škola Cass je u tu svrhu unajmila simulator koji se, nakon najave preko zvučnika kako je brod pogodila avionska granata, počinje tresti i puniti vodom. Članovi tima se zajedničkim snagama u samo dvadeset minuta, moraju izvući iz simulatora u kojem odzvanja alarmni sustav i blješte alarmne lampice kojih se ne bi moglo posramiti niti bogato ukrašeno božićno drvce a voda počinje prodirati sa svih strana. Za one slabijih živaca, poslovna škola ipak održava nastavu tradicionalnih plesova, kako jadni ljudi na kraju ne bi odustali od onoga što im je zaista svrha dolaska, a to je stjecanje novih znanja.

4. Preživljavanje na pustom otoku (inspirirano serijom Survivor)

Reality show «Survivor», u kojem je desetak ljudi zatočeno na pustom otoku mjesec dana bez mobitela, vode, hrane, struje te se zajedničkim snagama moraju pobrinuti za preživljavanje, dobro je poznata mnogima. Mnoge kompanije, po uzoru na tu seriju, organiziraju ekstremne teambuildinge. Jedna od takvih, tvrtka Absolute Amusement nudi aktivnosti tipa nošenja zmijskih jaja, hvatanja rakova i katapultiranja inih ostalim članovima tima, borbe sa primitivnim oružjem, gradnje splavi i sličnoga.

Tvrtka Teambuildinginc.com u sklopu svoje ponude teambuilding aktivnosti nudi npr. lov na čegrtuše, foto-safari na krokodile, rodeo jahanje, paint-ball ratovanje i slično (Mi se samo pitamo da li se eventualni ugriz čegrtuše ili krokodila priznaje kao ozljeda na radu!). Jedna od tvrtki nudi odlazak na napušteni otok i gradnju vlastitih projektila, a za brušenje vaših pregovaračkih vještina, postoji i tvrtka koja će vas primorati da pregovarate sa eko-teroristima o puštanju vaših kolega iz laboratorija pod opsadom.

Na kraju se možemo samo zapitati, koja je svrha ovakvih aktivnosti i koliko one doprinose zbližavanju sa kolegama na poslu. Stavljanje zaposlenika u opasne situacije, strašenje i ostale metode podizanja adrenalina vrlo često ne dovode do željenog rezultata, a to je motivirana i osnažena radna snaga. John Hollon u svom blogu na stranicama časopisa Workforce, navodi kako takve aktivnosti potiču konformizam umjesto solidarnosti. Teambuilding aktivnosti koje nalikuju gore navedenima više potiču ljude da slijepo slijede zapovijedi nego da rade kao tim. Umjesto kolegijalnosti razvija se i potiče mentalitet krda i groupthink koji može dovesti do kobnih posljedica. Kao u slučaju «waterboard», gdje su zaposlenici ili bili toliko zaslijepljeni ili toliko zastrašeni od strane šefa, da nisu niti priskočili u pomoć svojem kolegi. Prema njegovim riječima, to više podsjeća na «team bullying» nego na teambuilding.

Možda bismo se trebali vratiti onim jednostavnim metodama kao što su odlazak na piće nakon posla, ili pokoji zajednički ručak. Čini se kao jeftiniji i jednostavniji način razvijanja kolegijalnosti.