Samopouzdanje je jedna od onih komponenti koje se naglašavaju kao vrlo važne za svakog lidera. No, ono je i varljivo ali i prevrtljivo, pokazujući kompleksnost našeg uma u različitim životnim situacijama.


Samopouzdanje je jedna od onih karakteristika koje, istraživanja pokazuju, očekujemo od lidera. Želimo da lider sa samopouzdanjem donosi odluke i stoji iza njih, ma kako dobre ili loše one bile. Štoviše, istraživanja pokazuju kako će se lideri prije nagraditi za dosljedno i samopouzdano provođenje ciljeva ma kako oni bili pogrešni, nego odustajanje od njih. Rosabeth Moss Kanter, jedna od najutjecajnijih stručnjakinja iz područja organizacijskog odlučivanja, ovih je dana na svojem blogu čak poručila i liderima da bi trebali naučiti izgovarati dvije riječi: «Pogriješio/la sam!». To su za njih najteže, ali u ovim situacijama i najvažnije riječi koje bi trebali naučiti izreći i stajati iza njih.

Istraživanja o samopouzdanju

Organizacijsko odlučivanje disciplina je koja je proučavala samopouzdanje u različitim kontekstima. Tako je na primjer primijećeno da ljudi obično pokazuju preveliko samopouzdanje kada raspravljaju o područjima u kojima nemaju iskustva. To je isto tako osobito vidljivo kada ispitanici odgovaraju na teška pitanja o kojima ne znaju ništa (sjetimo se samo legendarnih izjava missica izrečenih širom svijeta). U provedenim eksperimentima, osobe koje su bile eksperti iz ispitivanih područja tipično nisu pokazivali preveliko samopouzdanje, štoviše, njega im je čak i nedostajalo.

Samopouzdanje je testirano i u grupnom kontekstu, kroz fenomen društvenog potpomaganja koji pokazuje kako prisutnost drugih ljudi utječe na obavljanje djelatnosti pojedinca u odnosu na situaciju kada je obavlja sam. Pokazalo se kako je obavljanje jednostavnih, dobro naučenih radnji obično postajalo još bolje u prisutnosti drugih ljudi, dok je obavljanje kompleksnih i slabo poznatih radnji obično postajalo još gore u prisutnosti drugih ljudi.

Ispitivanje o samopouzdanju rađeno je i u dvama kontrastnim vremenima – ekonomskom procvatu i ekonomskoj recesiji.

U dobrim vremenima, istraživanje je pokazalo kako je samopouzdanja napretek. Kada prodaja ide dobro, poduzetništvo cvate, likvidnost je u zadanim okvirima, inovacije pršte, i menadžeri pucaju od samopouzdanja. Štoviše, čak se događa i pretjerano samopouzdanje uz iluziju neranjivosti i nepogrešivosti, što kada bi malo bolje sagledali situaciju, nije bazirano na realnosti nego na našoj osobnoj subjektivnoj pogrešci. Jedan od razloga može se naći i u kognitivnoj pogrešci zvanoj «usidrenje i prilagodba», koja nam govori da ljudi vrše procjene počevši od neke početne vrijednosti (sidra) i prilagođavaju je da bi došli do konačne vrijednosti. Naše iskustvo nam govori da je u donošenju odluka bolje početi od neke vrijednosti nego od ničega. Takva početna vrijednost ili sidro, ima veliku ulogu u procesu donošenja odluka.

U dobrim vremenima naše «sidro» postaju situacije oko nas i kolege iz poslovnog okružja. Skloniji smo riskantnom ponašanju, kao što je na primjer ulazak u kredite ili investiranje u rizične pothvate. U poslovnim planovima navodimo nerealne stope rasta, često si ne ostavljajući prostora za neuspjeh ili podbačaj.

Uz samopouzdanje javlja se i takozvani nerealistični optimizam što je pogreška u odlučivanju prema kojoj se ljudi ponašaju kao da će njihova budućnost biti bolja, svjetlija, prosperitetnija nego u ostalih ljudi. Primjerice, studenti smatraju da su im veće šanse da diplomiraju kao najbolji studenti, dobiju bolje poslove i veće plaće nego njihovi kolege.

Takav nerealistični optimizam može dovesti do odbijanja ponuda za posao, koje nam se subjektivno čine kao nedostatne ili nedovoljno dobre za nas, no vrijeme nam kasnije pokaže kako smo realno izgubili dugoročno dobru mogućnost.

Tako je i jedan hrvatski poduzetnik u području elektronike odbio narudžbu za izradu jednostavnog elektroničkog uređaja, misleći da je to podcjenjivanje njegovih kapaciteta jer je izgledalo prejednostavno. Kasnije je shvatio da je takav jednostavan uređaj bio jedan od najprofitabilnijih proizvoda na tržištu. Osim toga, izgubio je mnogo potencijalno velikih narudžbi kroz godine od tog istog naručitelja.

Situacija je drugačija u vremenima krize, kakvima se nalazimo sada. Sa svih strana nas obasipaju vijesti o gubicima tisuća radnih mjesta, padu potrošnje, BDP-a, izvoza ali i uvoza. Krediti su gotovo nedostupni, a ono malo što je bilo na tržištu uzela je država za podmirenje svojih dugova. Vlada neizvjesnost i strah, za radno mjesto, za budućnost sebe i svoje djece. Optimizam i samopouzdanje menadžera je u naglom padu, no iako situacija nije laka, baš zbog kognitivne pogreške usidrenja, naš mozak će je protumačiti i težom nego što ona zaista je.

Upravo u ovim situacijama, navode stručnjaci iz područja organizacijskog odlučivanja, menadžeri moraju biti trezveni ali i hrabri. Mi bismo rekli da je ovo vrijeme za inovativnost preživljavanja koja će odgovoriti na pitanja kao što su – Kako iskoristiti postojeće resurse na drugačiji način? Kako plasirati proizvode na druga tržišta, o kojima možda nikada i nismo razmišljali? Kako pronaći jeftine tehnologije koje će mi smanjiti troškove? Inovativnost u ovim vremenima je isto tako učiniti nešto drugačije od poslovnog krda.

Povijest nam pokazuje kako su mnoge današnje multinacionalne kompanije upravo u vrijeme krize ulagale u nove tehnologije, pripajale nove kompanije i ulagale na nova tržišta. Znajući kako je sve promjenjivo, ove kompanije znale su da iza kiše zaista dolazi sunce, te su se za tu fazu itekako pripremile, nauštrb kritikama većine iz svoje poslovne okoline.

Prirodni zakon statistike koji prkosi uvriježenim poslovnim pravilima konstantnog rasta (ili u ovom slučaju pada) govori nam da se sve ekstremne vrijednosti u prirodu na kraju vraćaju na svoju prosječnu vrijednost. Iako nam taj prirodni zakon možda ne odgovara u vremenima rasta, zasigurno nam može poslužiti kao utjeha u ovim vremenima pada.