Geni, osobito oni dobri, ne moraju samo biti razlogom dobivanja posla. Znanstvenici ih ovih dana krive i za riskantne odluke bankara koje su dovele do krize.
Debata je to koja se kroz znanost i širu javnost provlači već desetljećima – koliko nas oblikuju geni a koliko socijalizacija (en. nature vs. nurture)? Debata se ponovno izoštrila u ovoj financijskoj krizi, jednim dijelom i zbog suludo riskantnih odluka koje je bankarska elita donosila tijekom ovih godina. Znanstvenice sa američkog sveučilišta Northwestern, Cameliu Kuhnen i Joan Chiao, interesirali su genetski razlozi sklonosti riskantnom ponašanju pri donošenju poslovnih odlukama, točnije rečeno, pri investiranju.
Rezultati njihovog istraživanja pokazali su važnu ulogu specifičnih varijanti serotoninskog transporterskog gena i dopaminskog receptorskog gena u predviđanju da li su ljudi manje ili više skloni financijskim rizicima. Studija je uključivala 65 studenata sa njihovog matičnog sveučilišta koji su sudjelovali u 96 kompjuterski simuliranih eksperimenata iz investiranja. Studenti su dobili informacije o pojedinim investicijama te su morali odlučiti uložiti novac u rizične ili manje rizične investicije. Rizične investicije donosile su povrat od 20% ali i veću mogućnost gubitka, dok su manje rizične investicije donosile 3% zarade ali i «risk-free» zagarantiran povrat.
Studenti su u prvom krugu dobili 15 dolara a sa tijekom prolaska eksperimenta davano im je dodatnih sredstava za ulaganje. Tek na kraju eksperimenta saznali su koliko su uspješne ili neuspješne bile njihove ulagačke odluke. DNK testom provedenim nakon eksperimenta znanstvenice su dokazale kako su riskantniji ulagači imali izraženije specifične varijacije gena koje su i inače zaslužne za ponašanja kao što su na primjer sklonost ka učestalom traženju novih uzbuđenja ali i sklonost raznim ovisnostima.
No i same znanstvenice upozoravaju kako se tek 30% opaženog ponašanja može pripisati genima dok je veći dio uzrokovan socijalizacijom i sustavom vrijednosti koji smo upijali kroz roditelje i ostale institucije na našem putu odrastanja.
Možemo se složiti sa ovim argumentom jer smo i sami mišljenja kako je ova kriza prije svega kriza upravo sustava vrijednosti kojim se je vodila financijska klika, uljuljkana u milijarde tuđih dolara koje su ulagali, ali i pozamašne iznose kojima su nagrađivali jedni druge. Stvorivši svoju kulu od slonovače postali su neoprezni i pretjerano samopouzdani u vlastitu nepogrešivost. Kognitivna znanost je pokazala da su ljudi skloniji rizičnijem ponašanju kada su problemi formulirani negativno. Zamislite hipotetsku situaciju u kojoj je bankar svojem prijatelju poduzetniku «sredio» kredit od 500.000 kuna. No i prije nego što je vratio ovih pola milijuna kuna, poduzetnik traži još 100.000 kuna koje će mu omogućiti pokretanje posla i vraćanje cjelokupnog iznosa. U lošim situacijama teško nam je prihvatiti mogućnost da investicija neće uspjeti. Skloniji smo riskirati angažiranje dodatnih sredstava u nadi da će cjelokupna investicija uroditi plodom nego naprosto odustati od svega.
Općenito govoreći, vrijednosni sustav kojim se vodi liderska elita morat će se vratiti na osnove koje smo učili od svojih roditelja ali i djedova i baka.. Kao što je rekao jedan mudar čovjek: «Vrijednosti postoje samo tamo gdje postoji i savjest. Gdje se ništa ne osjeća, ništa nije niti važno.»
mr.sc. Ratka Jurković, www.svanconsulting.com
